Studeni 2025, Manuela Freisem

Još se pet bakalara drveni u crvenoj plastičnoj kutiji. Još je devetero ljudi ispred mene u redu. Molim Boga, da svi žele nešto drugo kupiti, odojak, janjetinu, šnicle, piletinu…Ostala su još samo dva bakalara.
– Ovaj prije mene smije kupiti jednog, nikako dva, – pomislih. Da nisam sinoć toliko dugo gledala serije na internetu, ne bi jutros zaspala i došla bi ranije u mesnicu.
– Izvoli, – obratio mi se mesar s osmjehom na licu, brišući ruke o krvlju zamrljanu pregaču.
– Molim vas bakalar, – rekla sam tihim glasom. Grlo mi se stezalo ili od uzbuđenja ili od straha, koliko će koštati i hoće li biti dovoljno novca u maminom novčaniku.
Meser je kimnuo i otišao u drugu prostoriju. Buljila sam u onaj posljednji bakalar koji je ležao u crvenoj plastičnoj kutiji. Trenutak kasnije mesar se vratio sa papirnatim zamotuljkom u ruci.
– 27 Eura, – rekao je.
– Koliko!?! Zašto toliko? Zar je bakalar tako poskupio?
– Ako nećeš ti, uzet ću ja taj bakalar. – javio se netko iz reda iza mene držeći tri novčanice od deset eura u zraku – Evo, zadržite ostatak. – Dodao je nepoznati.

Mesar me i dalje gledao šutke smješeći se.
Vručina mi se penjala uz obraze. Izvadila sam novac iz novčanika i pružila ga mesaru.
– Kako ti je majka? Jel rodila? Jel se gospon Romano vratio s puta? – Upitao me.
– Da, još jednu curicu… tata je doma. – Odgovorila sam uzimajući zamotuljak sa bakalarom i trpajući ga u papirnatu vrećicu. Nekako je ovaj bakalar težak, prošlo mi je kroz glavu.
– Pozdravi svoje doma i reci im, da im želimo sretan Božić.
– Budem, hvala, i vama svima sretan Božić. – Viknuh otvarajući vrata mesnice.
Hlanoća zraka i buka automobila na Ilici kao da su me probudili iz nekog transa. Pogledala sam zamotuljk sa bakalarom u vrečici. Na papiru je pisalo:
„Sretan Božić i svako dobro novorođenoj bebi, vaš meser Ivo s obitelji.“

– Jesi imala dosta novaca? – Pitala je mama otvarajući mi ulazna vrata stana. – Zamolila sam ga, da nam ostavi mali bakalar.
– Gle što su napisali, a platila sam 27 Eura. – Stavila sam zamotuljak na kuhinjski stol. – Mesar je pitao što si rodila, sve nas pozdravlja. – Nastavila sam tišim glasom.
– Hvala. – Rekla je mama odmatajući papir. – Oni stvarno pretjeruju! – Pogledala me s radošću u očima.

Osim vakumiranog bakalara, u zamotuljku su bile umotane 4 kobasice i dugačak red krmenadli u komadu.